U kratkovidnom oku postoji nesklad između duljine očne jabučice i optičke jakosti, bilo da je očna jabučica preduga bilo da je optička jakost optičkoga sustava oka prevelika. Slika udaljenoga objekta fokusira se ispred mrežnice te je stoga nejasna.
Za razliku od dalekovidnosti, kod kratkovidnosti ne postoji mogućnost samokorekcije. Kratkovidna osoba ne može vidjeti jasno na daljinu, no na blizinu je oštar vid moguć bez akomodacijskoga napora. Stoga je i već relativno mali stupanj kratkovidnosti odmah primjetan jer onemogućuje jasan vid na daljinu.
Kratkovidnost korigiramo tako da pred oko stavljamo naočalnu konkavnu ("minus") leću određene jakosti, potrebnu da se slika objekta fokusira na mrežnici. Nakon korekcije odgovarajućom lećom slika je oštra, ali i smanjena. Također se uspješno korigira i kontaktnim lećama.
Pri većim stupnjevima kratkovidnosti moguće su patološke promjene koje nastaju zbog istezanja očne jabučice pa je, osim kontrole vida, potrebna i redovita oftalmološka kontrola oka.